Profesor dr Cvetko Crnojević, redovni profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, prodekan za finansije i nekadašnji šef Katedre za mehaniku fluida, preminuo je 6. marta 2019. godine u 61. godini. Podlovćenski krš je oduvijek davao ljude posebnog kova, jer, kako narod kaže, tamo gdje ništa ne rađa, tamo se čovjek rađa i to sazdan od vrlina i postojanosti. Gotovo sve pozitivne osobine, zasnovane na njegoševskom tradicionalnom sistemu vrijednosti, što su kroz vjekove krasile najbolje sinove Ćetovog rodnog Cetinja, bile su u njemu sabrane. Krasila ga je skromnost, smirenost, pamet, vrednoća i plemenitost, zbog čega je svima bila čast biti u njegovom društvu. Po mudrosti i po ljepoti, kako duhovnoj, tako i fizičkoj, u prve se brojio ljude i kao takav će ostati da živi dok je nas koji smo ga poznavali. Bila je privilegija biti njegov drug, prijatelj i sugrađanin.
Ćeta sam znao još od školskih dana na Cetinju. Ćeto je tada nagovještavao da će ostvariti nešto značajno u životu. U našim razgovorima iz kasnijeg perioda, kroz sebi svojstven smisao za humor, umio je da kaže da smo mi bili osuđeni na uspjeh, jer bi eventualni neuspjeh na studijama značio automatski povratak u bazu. Vrijeme naših studija je bitno različito od onog kroz koji prolaze naša djeca. Osim diplome fakulteta, uzeli smo i one diplome koje se stiču životom u studentskom domu. Takav život smo vremenom zavoljeli i to vrijeme zauvijek sačuvali u sjećanju kao najljepši dio života.
Bio je vrstan karate majstor, a dugo vremena i trener karate kluba. Tvrdio je da ga naporni treninzi opuštaju i daju mu energiju onda kada mu je najpotrebnija, u jeku ispitne groznice. Zbog mlađih bi trebalo reći, da je vrijeme naših studija bilo mnogo zahtjevnije. To objašnjava i prividno strog kriterijum za prolaznost na ispitu, do kojeg je Ćeto s pravom držao. Na pitanje šta vrijedi diploma bez znanja, kakvu i koliku štetu ona sa sobom nosi, Ćeto je imao jasan odgovor. A studentima je nesebično pružao maksimum koji se može dati kroz brižljivo pripremana predavanja i vježbe.
Ćeto je ostao duboko i iskreno vezan za rodno Cetinje i selo Građane, u kom su porodična kuća i imanje Crnojevića. Tu je stekao još jednu izuzetnu školu, pomažući ocu oko voćnjaka, vinograda i pčelarenja. Ova znanja i navike, koje je ponio iz djetinjstva i rane mladosti, pratiće ga kroz život. U banatskom Karađorđevu, mjestu u kome je odrasla njegova supruga, rado je odlazio i posvećeno radio na porodičnom imanju, onoliko koliko su mu obaveze na fakultetu dopuštale. U početku je učio od komšija, da bi oni uskoro počeli da uče od njega, dolazeći po savjete.
Ćeto je bio jedan od osnivača Udruženja Cetinjana u Beogradu, koje lišeno svake politike, nastoji da poveže rodni grad i nas koje je životni put doveo ovdje, sa željom da se ove veze ne pokidaju, već osnaže. Udruženje promoviše prave vrijednosti, kako grada iz kog potičemo, koji je mnogo toga dao kroz istoriju, tako i Beograda, koji nas je prigrlio kao svoje najrođenije. Zauzvrat smo se trudili da i mi damo Beogradu onoliko koliko smo mogli i umjeli, voleći ga jednako kao i naše Cetinje.
Dragi Ćeto je prerano pošao na put kojim ćemo prije ili kasnije svi poći. Još je bio u naponu stvaralačke snage, sa dragocjenim znanjem i iskustvom, kada je mogao još puno toga dati i uraditi za porodicu, nauku i društvo. Surova, iznenadna bolest je imala kobni ishod.
Ako nečeg ima sa ove druge strane života, siguran sam da je Ćeto sada u društvu najboljih, jer to mjesto zaslužuje. Ali, ako i nema ničeg, časno je vratiti svemiru ono malo zvjezdane prašine od koje smo sazdani. A Ćeto je bio sazdan od najboljeg materijala. Prirodi se pošteno odužio. Ono što je od nje dobio na pozajmicu, na najbolji način je iskoristio i proživio život vrijedan svakog poštovanja i divljenja.
Naši životi na ovom zrncu prašine traju kraće od treptaja oka i rijetki su oni koji iza sebe ostave jasan, svijetao trag u vremenu kao što je Ćeto ostavio.
Ja se Ćetu iskreno zahvaljujem za mnogo toga što je uradio za mene lično i za Astronomsku opservatoriju. Kada pomislim na astronomsku stanicu, koju smo gradili na Vidojevici, sa zavalnošću ću se sjetiti i tvoje nesebične pomoći da se ovaj značajni projekat realizuje.
Ćeto Crnojević će biti u našim srcima kao svijetla luča časti, poštenja, ljubavi i prosvijećenosti.
Dr Gojko Đurašević,
direktor Astronomske opservatorje u Beogradu